Miroslav Krleža napisao je dramu Kraljevo 1918.godine. Radnju te jednočinke smjestio je na Kraljevski sajam koji se događa jedne kolovoške noći u predratnom Zagrebu.
Drama je puna buke i isprepletenih glasova mnogobrojnih likova: prodavača, krčmara i krčmarice, kumeka, purgera, purgarica, prostitutki, Talijana, Kineza, svirača, cirkusanata.... U krčmi jedu i piju dvije prostitutke Stella i Margit, a ubrzo im se pridružuje Madam s još nekoliko djevojaka, i iz njihovog razgovora saznajemo da se u sobi broj pet kod Hajnalke objesio Janez, pogrebnik narančaste brade i zelenih očiju. Mrtvi Janez se pojavljuje na sceni sa štrikom oko vrata, žene vrište, u pozadini se događa požar, ljudi bježe, nastaje metež koji se potom smiri i na scenu dolazi još jedan mrtvac - utopljenik Štijef - šinter koji se utopio u Savi.
Slijedi dijalog između Štijefa i Janeza u kojima oni žale za svojim prošlim životom; Štijef nagovara Janeza da se vrate na Mirogoj prije nego što se začuju pijetlovi dakle, prije nego što svane. Janez ne želi otići dok ne vidi svoju Anku u koju je bio nesretno zaljubljen, i čije je odbijanje bilo povod njegovom samoubojstvu.
'Kao naručena' pojavljuje se i Anka, zapravo ružna prostitutka, u pratnji Herkulesa, njezina aktualnog ljubavnika koji podiže automobile, lomi željezo... Dok Herkules kupuje vruću janjetinu, Janez započinje razgovor s Ankom, koja ga pak tjera od sebe jer - smrdi kao mrtvac. Pridružuje im se uskoro 'more' mrtvaraca koji oko Anke plešu stravično mrtvačko kolo, a rastjerat će ih tek Herkulesov povratak... Janez nasrće na Herkulesa, no Herkules mu izbija nož i odlazi s Ankom, dok Janez nastavlja piti do zore u kojoj mrtav pada pod stol. Janeza odvoze, a slavlje Kraljeva se nastavlja...
Važnost 'Kraljeva' u hrvatskoj dramskoj književnosti određuje se njenim ekspresionističkim elementima, a napisana je u vrijeme kada je ekspresionizam bio tek u začetku, tako da je Krleža stvorio djelo koje je u potpunosti odgovaralo kontekstu te na neki način 'predvidjelo' tadašnja moderna strujanja u svijetu. 'Kraljevo' je možda prva u potpunosti ekspresionistička drama u svijetu, koja je zamišljena tako da koristi za to vrijeme eksperimentalne kazališne postupke poput poigravanja sa svjetlosnim i zvučnim efektima, masovne scene u kojima se pretapaju i međusobno 'prekrivaju' brojni glasovi, fragmentarnu dramaturgiju gdje se pojedinačne scene izdvajaju iz atmosferske buke, diskurs političkih proklamacija te munjevite mizanscenske izmjene...
Zanimljivo je da je Kraljevo na svoju prvu izvedbu moralo dugo čekati čak do 1957.godine kada je izvedena u Varaždinu u režiji Slavka Andersa. No, kultni status ima produkcija Kraljeva u režiji Dine Radojevića iz 1970.godine postavljena u danas Dramskom kazalištu Gavella (tadašnjem Zagrebačkom dramskom kazalištu) s Perom Kvrgićem (Janez), Senkom Sokolović (Anka), Krešimirom Zidarićem (Herkules) i Josipom Marottijem (Štijef) u glavnim ulogama.
One Response
Scena sa Janezom i Štijefom je super, sve ostalo nije.