Višnjik (zg)

DATUM PREMIJERE:
GODINA:
PRODUKCIJA:
VRSTA:
NAZIV IZVORNIKA:
OCJENA PUBLIKE:
12345
Posljednju dramu ruskog klasika A.P. Čehova kao posljednju dramsku premijeru HNK Zagreb u sezoni 2012/2013 režijski potpisuje gost iz Slovenije - Vito Taufer.

Warning: Attempt to read property "post_parent" on array in /home/teatar/public_html/wp-content/plugins/dynamic-content-for-elementor/class/trait/meta.php on line 558

Warning: Attempt to read property "post_content" on array in /home/teatar/public_html/wp-content/plugins/dynamic-content-for-elementor/class/trait/meta.php on line 563
autorski tim funkcija
Mila Pavićevićdramaturg
Barbara Podlogarkostimograf
Anja Đurinovićautor scenskog pokreta
Tea Bašićasistent kostimografa
Čedo Pricaprevoditelj
Suzana Bogdan Pavekšaptač
Višnja Kišinspicijent
Luka Vidovićsuradnik za scensku magiju
Branko Hojnikscenograf
Vito Tauferredatelj
Anton Pavlovič Čehovautor teksta
Đurđa Škavićjezični savjetnik
Mate Matišićskladatelj
Deni Šesnićoblikovatelj svjetla
izvođači uloge
Alma PricaRanjevska, Ljubov Andrejevna, vlastelinka
Ana BegićVarja, pokćerka Ljubov Andrejevne
Danko LjuštinaSimeonov - Piščik, Boris Borisovič, vlastelin
Dora LipovčanDunjaša, sobarica
Dušan BućanLopahin, Jermolaj Aleksejevič, trgovac
Franjo KuharTrofimov, Pjotr Sergejevič, student
Goran GrgićJaša
Iva MihalićAnja, kći Ljubov Andrejevne
Ivo GregurevićProlaznik
Lana BarićCharlotta Ivanovna, guvernanta
Ljubomir KerekešEpihodov, Semjon Pantelejevič, službenik
Milan PleštinaGajev, Leonid Andrejevič, brat Ljubov Andrejevne
Žarko PotočnjakRavnatelj željezničke postaje
Zvonimir ZoričićFirs, stari sluga

‘Višnjik’ je posljednja dovršena drama Antona Pavloviča Čehova, a u njoj se ponovo dotiče teme propadanja aristokracije.

Drama počinje povratkom Ljubov Andrejevne Ranjevske i njene kćeri Anje iz Pariza na staro imanje u Rusiji. Dočekuju ih: njezina posvojena kći Varja (koja se u međuvremenu  brinula za imanje),Gajev (brat Ljubov Andrejevne), te Lopahin, njihov bivši sluga, a sada bogat i uspješan trgovac…

No, ništa nije kao prije – imanje je pod hipotekom koju Ranjevska ne može platiti, pa će za nekoliko mjeseci kuća i višnjik biti ponuđeni na aukciji. Ljubov Andrejevna i Gajev, nesposobni riješiti financijske probleme, radije se prepuštaju sanjarenju o prošlim vremenima, uspomenama i ljubavnima…

Njihova je suprotnost Lopahin koji predlaže da se višnjik posiječe, a na njegovu mjestu posadi – odmaralište…  Lopahin je prikazan kao predstavnik neke nove Rusije koja tek dolazi, a kojoj se stari aristokrati ne mogu prilagoditi. Propadanje višnjika tako postaje simbol propadanja jedne obitelji i čitavog plemstva.

Ranjevska bespomoćno čeka vrijeme aukcije, te u međuvremenu priređuje zabave, dijeli novac prosjacima i naivno vidi rješenje svojeg problema u udaji kćeri Varje za Lopahina. Sudbinu imanja ponovo prebacuje na leđa posvojene kćerke, kojoj se Lopahin nimalo ne sviđa, između ostalog i zato jer je zaljubljena u studentaTrofimova

Na koncu imanje ipak biva prodano na aukciji i to – Lopahinu, koji likuje nad svojom ‘pobjedom’ i odlučuje srušiti višnjik. Članovi obitelji i njihovi sluge su izgubljeni, opraštaju se i prisiljeni su pronaći nov život. Ranjevska se odlučuje vratiti bivšem ljubavniku, Gajev se zapošljava u banci, a Varja ostaje sama jer je Lopakhin ipak odlučio ne zaprositi je.

Ranevska i Gajev se opraštaju od kuće u kojoj su proveli djetinjstvo, pozdravljaju višnjik i zatvaraju vrata za sobom. U kući ostaje samo stari sluga Firs, oslobođeni rob, koji se čudi kako su ga zaboravili i napustili. Firs ostaje u mraku, prepušta se sudbini dok se istovremeno čuju udarci sjekire o stabla višanja…

Tekst je praizveden u Moskvi 17.1.1904., na autorov rođendan, u režiji njegova dugogodišnji suradnika Konstantina Stanislavskog, a glavnu ulogu Ljubov Andrejevne Ranjevske igrala je Čehovljeva supruga – Olga Knipper. No, Čehov je premijerom bio sve samo ne – zadovoljan, između ostalog i zato jer su pokusi trajali samo 6 mjeseci (!), umjesto inače uobičajenih – 18.

No, najveći je problem bio taj što je sam Čehov ‘Višnjik’ podnaslovio komedijom, dok je Stanislavski u njoj vidio tragičnu priču.  Čehov je optužio Stanislavskog da mu je uništio dramu, objašnjavajući kako nije shvatio da su njegovi likovi možda i na rubu suza, ali nikad ne plaču.

 

Komentirajte

PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite
naš
Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE