Candide ili optimizam (Gavella)

DATUM PREMIJERE:
GODINA:
PRODUKCIJA:
VRSTA:
NAZIV IZVORNIKA:
OCJENA PUBLIKE:
12345
Voltaireov 'magnum opus' o 'najboljem od svih svjetova' na scenu GDK Gavella postavio je Krešimir Dolenčić.
autorski tim funkcija
R. M. Šurbatovićprevoditelj
Morana Novoselasistent redatelja
Voltaireautor predloška
Iva Peter - Dragansuradnik za scenski pokret
Valentina Crnković kostimograf
Valentina Crnković scenograf
Willem Miličevićskladatelj
Mirena Keka Katonašaptač
Snježana Majdakinspicijent
Dubravko Mihanovićautor adaptacije
Đurđa Škavićjezični savjetnik
Maja Marjančićkoreograf
Krešimir Dolenčićautor adaptacije
Krešimir Dolenčićredatelj
izvođači uloge
Ankica DobrićPaquette / Kraljica Eldorada
Barbara NolaStarica
Duško ValentićPangloss
Đorđe KukuljicaBarunov sin, kasnije Njegova Velečasnost / Anabaptist Jacques / Don Issakar / Brat Giroflée
Enes VejzovićCandide
Franjo DijakPrvi Bugarin / Prvi mornar / Prvi jezuit / Don Fernando / Vanderdendur / Abbé / Kapetan
Janko RakošDrugi Bugarin / Drugi mornar / Drugi jezuit / Cacambo
Jelena MiholjevićBarunica / Propovjednica / Ropkinja
Mirjana MajurecMladenka / Markiza
Nataša JanjićCunegonda
Siniša RužićBarun / Veliki inkvizitor / Eunuh / Martin

Francuski prosvjetitelj, pisac i filozof, poznatiji je pod nadimkom Voltaire nego pod pravim imenom François-Marie Arouet, kojeg je usvojio jer mu se njegovo pravo prezime nije činilo dovoljno plemićkim. Iako je uistinu i bio pripadnik francuske osamnaestostoljetne aristokracije, njegove radikalne socijalne ideje (na kojima je kasnije počivala i Francuska revolucija) i dug jezik, često su ga dovodili u sukob sa službenom politikom, pa je tako velik dio života proveo seleći po Europi.

Njegov Candide ili optimizam nastao je kao satira na Leibnizovu filozofiju optimističnog determinizma, a premda zabranjivano i tsikano u javnosti te pod pseudonimom, do današnjih je dana ostalo Voltaireovo najpoznatije djelo, uz koje se tradiciionalno veže (posve neodrživa legenda) da je napisano za samo tri dana

Priča slijedi mladića Candidea i njegovog tutora Panglossa na putu spoznavanja nedostataka Leibnizove filozofije, no čini to neobičnom strukturom i formom koja je malo marila za kanone vremena u kojem je nastala, pa u njoj suvremeni analitičari nalaze preteču Ibsenova Peer Gynta, teatra apsurda i poglavito - Becketta.

Kao i u većini svog opusa, i u Candide se Volatire zalaže za slobodu i toleranciju, obrušavajući se svim raspoloživim sredstvima na dogme i fanatizme, od onih crkvenih do filozofskih, a pogubnost istih satirički prikazuje osobnim putem spoznaje svog glavnog lika, kombinirajući pri tom reference na stvarne događaje i ljude svog vremena (poput Sedmogodišnjeg rata i Lisabonskog potresa) s parodijama romatičnih klišeja.

Povijesničari književnosti ni danas sa sigurnošću ne mogu utvrditi kad je točno objavljeno prvo izdanje knjige, no zato je posve sigurno da je do danas inspirirala svu silu adaptacija u različite medije, od kojih je među kazališnim verzijama najpoznatija ona što su je prvo u formi operete, a potom mjuzikla za Broadway 1956. priredili libertistica Lillian Hellman i skladatelj Leonard Bernstein.

Najnoviju adaptaciju Volatierova magnum opusa za scenu GDK Gavella priredili su kućni dramaturg Dubravko Mihanović i nekdašnji kućni redatelj tog teatra Krešimir Dolenčić, a zanimljiva je koincidencija da je Candide u Frankopanskoj posljednji put viđen 2009. godine, u gostujućoj JDP-ovoj produkciji redatelja koji bi Dolenčića trebao naslijediti u Gavelli - Aleksandra Popovskog.

 

Komentirajte

PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite
naš
Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE