Suvremeni njemački dramatičar Roland Schimmelpfennig u nas je najpoznatijji po svojoj drami Arapska noć (Die arabische Nacht) iz 2001. godine. Push up 1-3 nastala je odmah nakon nje i praizvedena je na sceni berlinske Schaubühne am Lehniner Platz također 2001., a u režiji Thomasa Ostermeiera. Kritika je drži 'najrealističnijim' Schimmelpfenningovim djelom, 'školskim primjerom njemačkog egzistencijalizma' i njegovom možda najbolje strukturiranom dramom.
Priča je to o zaposlenicima neke velike marketinške agencije koji su od silne borbe za uspon po korporativnoj ljestvici postali posve dehumanizirani.
Angelika, visoko pozicionirana managerica i Sabina, njezina mlada kolegica u usponu, u neprestanoj su kompeticiji. Angelika insinuira da Sabina ljubuje s njezinim mužem, koji joj je istovremeno i izravno nadređen. Sabina potvrđuje lažne optužbe paradirajući vlastitom erotičnošću koja će je na koncu stajati posla jer će je Angelika - otpustiti.
Patricija i Robert, koji su u vezi, također pokušavaju jedno drugom oteti prilike za napredovanje, a slična je situacija i Hansom i Frankom, koji se natječu za očito prestižno radno mjesto u Delhiju. Njihovo je međusobno natjecanje nemilosrdno, a iz njega će na koncu kao pobjednik izaći mlađi Frank...
Napisan u kombinaciji ispovijednih monologa i staccato dijaloga, Push up je žestoka kritika kapitalizma, kojem, kako kaže službena najava, autor nastoji "pristupiti "s leđa" i prokazati ga kao sustav u kojem je čovjek čovjeku prije svega vuk, a tek potom, ako za to pronađe vremena, i čovjek."