Iako je upravo za domaći autorski projekt lani osvojio i NHG i Teatar.hr Nagradu Publike za najbolju predstavu sezone, osiječki HNK ovu je godinu odlučio u drami započeti - 'uvozom'. Odabir je pao na Emira Hadžihafizbegovića i njegov deset godina stari projekt Kijametski dan (a kojeg u cijelosti možete pogledati ovdje).
Autorski projekt praizveden u sarajevskom narodnom pozorištu, navodno je vidjelo više od 10.000 ljudi, a za potrebe inscenacije u Osijeku premienovan je u Cijena sreće.
Zašto se pak nigdje u materijalima za predstavu ne spominje da je riječ o, publici susjedne države, dobro poznatom projektu nepoznanica je, tim više što je za potrebe reklame predstave kreiran prilično neukusan promotivni materijal koji - doduše - o predstavi ne govori ništa, no zato pobrojava sve moguće nagrade što ih je dobio sam Hadžihafizbegović ili pak projekti u kojima je sudjelovao.
Dapače, neupućen netko iz takva bi materijala mogao zaključiti da je upravo Cijena sreće dobila Zlatnu plamu u Cannesu, ili da je to barem pošlo za rukom Hadžihafizbegoviću, premda je i jedno i drugo stotinama milja daleko od istine...
Bilo kako bilo, domaćoj publici najpoznatiji kao lik iz reklamne kampanje jednog mobilnog operatera, Hadžihafizbegović svoj tekst opisuje kao priču o "podijeli poslijeratnog društva na dvije oprečne polutke koje kohabitiraju na pomalo morbidan, a opet gotovo snošljiv način. Nije to više nacionalna podjela na "naše" i "vaše" koja ljude sortira prema krvnim zrncima, čak ni ona svakodnevna, politička ili staleška. Riječ je o podjeli na poštenje i nepoštenje, na floskulu posjedovanja morala i zemaljskih dobara.
Cijena sreće govori o borcu koji ostaje bez svih prava, a potreban mu je novac za operaciju djeteta. Predstava se bavi potragom za smislom. Šta je bitnije, materijalno ili duhovno? Imati neku tvrđavu i sretnu porodicu ili imati novac, a potpuno rasturen život...
