David Ives, američki dramski pisac, obradio je i za kazalište prilagodio Sacher-Masochovu Veneru u krznu. Njegova je drama doživjela praizvedbu 2010. na daskama njujorškog Classic Stagea, a već iduće godine postavljena je i na Broadwayu.
Venera će se uskoro pojaviti i na filmu – i to francuskom, a u režiji Romana Polanskog (o čemu smo pisali ovdje).
Ova crna komedija donosi priču 'kazališta u kazalištu'. U kratkim crtama: redatelj postavlja Sacher-Masochovu 'Veneru u krznu', očajan je jer mu ni jedna glumica na audiciji nije bila to što traži, zakašnjela kandidatkinja dolazi, preklinje za ulogu, u igri zavisnosti i moći (muško-ženskih odnosa, odnosa redatelj-glumac, odnosa pisac-lik) omjer se mijenja – nakon početne dominantne pozicije onoga koji nudi posao, redatelj, do kraja priče, uklizava u prostor onoga koji preklinje, i obrnuto – podčinjena glumica postaje, božica Venera. U krznu.
...ili jezikom The Velvet Undergrounda:
Iz splitskog GKM-a o ovoj ''zanatski zahvalnoj drami'' kažu: '''Venera u krznu' neće odgovoriti na pitanja o ravnopravnosti spolova i omjeru snaga u ljubavnoj vezi - kojima se i sam Masoch bavio – dakako, uz veličanje boli i podložnosti – ali će gledateljima pružiti užitak u bravuroznoj glumi koja bi bila dovoljna i bez začinskih dodataka u vidu crnih čizama i livreja. Struktura drame je vješto osmišljena, bavi se neravnopravnim odnosima među spolovima, a muškarac je ženi neprijatelj čak i kad je liberalan, umjetnik, intelektualac i zagovara ravnopravnost među spolovima.
Na koncu nam ostaju samo pitanja: Tko koga pokorava? U ljubavi, u umjetnosti ili u životu? Je li jak onaj koji dominira ili onaj koji se svjesno podloži za sreću onog dugog? Je li bol koju nam donosi ljubav zapravo njen najljepši dio?''
