Kuća gospodina Lojtrice odlučila se pozabaviti temom ''otpisane'' generacije. Predstava je to nastala po romanu Damira Trajčevića Punoglafka – purgericus vulgaris', a donosi priču o sedamnaestogodišnjoj djevojci i njezinom pogledu na svijet.
Roman je izdan 2002.godine i ne može se reći da je zaintrigirao širu javnost, uprkos reklamnoj kampanji koja je uz knjigu nudila i besplatan prezervativ, te tagline ''priča djevojke koju ne bi željeli za kći. Ali bi za ljubavnicu''.
Kritika je pak ustanovila da prema knjizi ''moderni hrvatski tinejdžer samo pije, puši, drogira se, izbjegava školu, mrzi roditelje i kupuje traperice tri broja manje. Bitan mu je samo izgled, seks, adrenalin i hedonizam. Ne zanima ga prošlost, ni budućnost. Sklon je ''crnim'' djelima i ne mari za posljedice.''
Toliko o romanu.
Bez obzira na sve to, premisa Kovačeve predstave je, Svi smo mi Punoglafke! – ili drugim riječima, svi smo izloženi senzacionalizmu, nasilju, alkoholu i opijatima, povijesnom nasljeđu naših djedova i pradjedova, porastu nezaposlenosti, stambenoj nesamostalnosti. ''Punoglafka nam'', kaže redatelj, ''pruža pogled u iskrivljenu sliku današnjice koju nam pruža zrcalo nalik onima u zabavnom parku. Sve je u tom zrcalu pomalo iščašeno, karikirano, uveličano i groteskno, a opet tako svakidašnje naše''.
Ono što možemo učiniti protiv toga jest ''smijati se na vlastiti račun'' jer bi nas ova crnohumorna, autoironična predstava trebala ''isprovocirati, razljutiti i natjerati na razmišljanje''.
Hoće li to uspjeti i može li se presjekom supkulture glavnog grada stvoriti cjelovita slika o stanju današnje cjelokupne hrvatske mladeži, nadamo se odgovorit će nam Punoglafka i njezina škvadra.