Još jedan transfer s ADU na repertoare domaćih teatara, projekt je nastao prema već uhodanom konceptu što ga sa svojim studentima već godinama provodi Ivica Boban.
Predstava, kažu, svjedoči o mladim ljudima bez perspektive - bez posla, stana, i osnovnih egzistencijalnih uvjeta, zrelim ljudima opterećenim kreditima, otkazima, neimaštinom i raspadanjem obitelji i o starcima s bijednim mirovinama, suočenim s bolesti i blizinom smrti.
Želimir je klinac iz kvarta. Odrastao je bez roditelja u domu i sada preživljava tako što krade po tramvajima, bavi se džeparenjem. Krešo je zapustio studij zbog teških obiteljskih i životnih prilika i postao ovisnik o kompjuterskim igricama, Laki, njegov prijatelj iz škole postao je iz kompleksa manje vrijednosti ovisnik o teretani, vježbanju, steroidima i ženama, Vanesa, janjevka iz Dubrave radi na štandu i ima od djetinjstva problema s agresivnošću, njena prijateljica Miki, prazninu u puni kao "šaptačica muškaraca" i nimfomanka, a duboko u sebi čezne za pravim odnosom, toplinom i ljubavi, dementni stari Slavko,umirovljeni profesor skuplja boce kako bi bio koristan i "jer svaka kuna dobro dođe", a njegovoj ženi Slavici postalo je preteško i želi da se sutra više ne probudi, Anita Slavkova i Slavičina unuka je diplomirala farmaciju, ne može naći posao i nada se ljubavi s Krešom, Vinko, šljaker otpušten kao tehnološki višak, radi kao šljaker sve što mu ponude da prehrani ženu i djecu s kojima živi u 20 kvadrata i bijesan je na državu i banke.
