Tri seljaka, od kojih je jedan jak, drugi najjači, a treći slabašan, zbog čega su mu se druga dvojica rugala, pojasnit će najmlađim gledateljima značenje poslovice - Um caruje, snaga klade valja. Druga priča, objašnjava zašto Lijepa riječ sva vrata otvara, u njoj se glumci pretvaraju u troje razigrane djece, koja se po onoj staroj „nakon kiše dolazi sunce“, najprije posvađaju, a onda pomire i dalje igraju, kao da se ništa nije dogodilo.
Treća priča je pomalo medicinska, jer kaže Bolje spriječiti, nego liječiti, u njezin je glavni lik nestašna, zaigrana i radoznala djevojčica koja neće slušati svoje roditelje, pa tek kad se razboli, pristaje primijeniti njihove savjete.
U parku, u kojem je jedna mala klupa na koju pokušava sjesti troje odraslih ljudi, zaživjet će poslovica Gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna, dok će u posljednjoj priči, tri vještice koje baš ne vole malu djecu, jer su razigrana, vesela, vrckava, pametna i sve naj-naj-naj, smišljati napitak da djeci mozak postane plitak, da im tijela budu troma i da stalno ostanu doma, a da one zavladaju svijetom i igrom. No, u skladu s poslovicom Tko drugom jamu kopa, sam u nju pada, vještice postaju trome i plitka mozga, jer i same probaju napitak...
Tekst za predstavu napisala je, ali ga i u svojem režijskom debiju na scenu postavila - Ana Prolić.
