Tango, uz Emigrante vjerojatno najpoznatiji i najizvođeniji dramski tekst Sławomira Mrożeka, prikazuje svakodnevicu jedne obično-neobične obitelji, ogrezle u svakovrsnim porocima, od izvanbračnih izleta do pokera. U njihovim životima red više ne postoji, smisao se negdje zagubio, a nada u boljitak živi samo ironično.
"Stvorit ćemo od vas ponovno ljude s principima. Makar i silom, ako ne može drukčije.", kaže jedan od likova. Uperivši svoje satiričke strelice u obiteljsku zajednicu, Mrožek zapravo gađa mnogo krupniju metu: čitav društveni sustav. Točno detektirajući apsurd svakog totalitarizma, pa tako i komunističkog, taj poljski prozaik, feljtonist, karikaturist i dramski pisac, zaviruje u mehanizam s kojim očito nešto nije u redu, čim se vrijednosti pokušavaju nametnuti silom. Kao i svi mudri pisci, i Mrožek pojedinca pretposlavlja "principu stada", što je od onih kojima individualizam smeta prepoznato kao subverzija, zahvaljujući čemu je (i) Tango svojedobno bio zabranjen iz političkih razloga.