Satira je to o čovjeku koji je zabunom proglašen mrtvim, a sad se, nakon nekoliko godina izbivanja vraća u svoj grad.
Naslovnu ulogu predstavi prema prvim najavama iz Teatra Ulysses trebao je igrati gost iz inozemstva, član berlinskog Deutches Theatera - Samuel Finzi, dok dramaturški posao trebala obaviti po oštru peru poznata domaća kritičarka - Nataša Govedić.
Na koncu su iz casta bez ikakva objašnjenja izostali oboje, no dok je mjesto dramaturga ostalo upražnjeno, naslovnu je rolu preuzeo Zijah A. Sokolović, dok je njegovu suprugu zaigrala Jelisaveta Seka Sablić.
No, to nije jedina izmjena što ju je Pokojnik doživio od najave do premijere. Srpski izvornik 'jezično je prilagodio' Miljenko Jergović, objasnivši to u knjižici predstave ovako:
Tekst Pokojnika za brijunske je prilike prilagođen ijekavskome uhu i izgovoru. Razlog nije političke naravi: trebalo je poništiti svaku ceremonijalnost, pokazati da je pokojnik tu među nama, a ne u Beogradu tridesetih godina dvadesetog stoljeća, i da ga se mi ovdašnji i današnji na sve načine pokušavamo riješiti.
Pokojnik je netipičan njegov komad, jer nije čvrsto ukorijenjen u lokalnu srbijansku i beogradsku sredinu. Kao da je pisan po marginama suvremenih, zagrebačkih crnih kronika, za današnje indolente. I za razliku od drugih Nušićevih komedija, Pokojnik kao da je pomalo tužan, kao da ćemo se nakon kraja, u potaji, čestito isplakati.
[nggallery id=720]