Svoju prvu dramu Dantonova smrt Georg Büchner (1813.-1837.) napisao je u 22. godini, samo dvije godine prije smrti. Tijekom studija, Büchnera je posebno zanimala povijest Francuske revolucije i smatrao je da neke ideje iz Francuske trebaju pokrenuti promjene u Njemačkoj. Pozvao je seljake na ustanak i tiskao letak s riječima "Sloboda kolibama. Smrt palačama." što je bilo dovoljno da ga se protjera iz zemlje.
Unatoč revolucionarnim idejama, u njegovoj drami se osjeća skepsa prema promjenama koje donosi revolucija i on si postavlja pitanje; kad revolucija prestaje? Pišući o Francuskoj revoluciji, Büchner usredotočuje radnju drame na razdoblje vladavine i razdora samih revolucionara.
U središtu je sukob Robespierra i Dantona ili dva različita nazora o tome kakva bi Francuska trebala biti nakon revolucije. Danton je već u prvoj sceni prikazan kao dekadentan čovjek; on vrijeme provodi kartajući u bordelu s prostitutkama koje na taj način prehranjuju svoje obitelji. Ipak, njegovi politički nazori su liberalni i tolerantni. Robespierra pak nazivaju kreposnim, on mirno odgovara Dantonu da je njegova savjest čista, no ubija sve one koji misle drugačije od njega jer «Krepost mora vladati uz pomoć terora.»
Robespierre smatra da Danton koči revoluciju, ne želi je provesti do kraja, i iako je Danton narodni heroj i njegov prijatelj, odlučuje ga pogubiti na giljotini. Tako se Danton nađe pred upravo onim sudom koji je sam osnovao i to bez mogućnosti da iznese obranu.
Učeni razgovori Dantona i njegovih prijatelja o bogu, moralu, postanku svijeta i smrti, smjenjuju se s grotesknim prikazima upravo te smrti na ulicama grada. Narod je gladan i žedan, a smiruje se krvlju i odsječenim glavama. Likovi kočijaša, krvnika, prostitutki i građana stapaju se u bezglavu masu koja viče sad za ovog, sad za onog, tek toliko da se nešto događa. Smrt tako postaje jedina zabava, jedino što im Robespierre može ponuditi da bi ih ušutkao.
Büchnerov tekst, isprva smatran dramom za čitanje, dugo je čekao na svoju prvu izvedbu - sve do 1902. godine. Nakon Drugog svjetskog rata, mladi austrijski kompozitor Gottfried von Einem, po tekstu sklada operu, a 1963. nastaje i prvo filmsko uprizorenje.
http://www.youtube.com/watch?v=pN3ct0uYMGQ
Danton, r: Andrzej Wajda
Büchner je vezao svoju dramu uz Francusku revoluciju, no s obzirom da su sve revolucije slične, njegova drama je često služila kao nadahnuće ili komentar novih revolucija i na taj se način živo referirala na sadašnjost.
U Gavelli je u režiji Božidara Violića postavljena 1969. godine, a 20 godina kasnije u istom je teatru vlastitu verziju režirao Petar Veček.
