Kultni satirično-fanstastični roman Mihaila Bulgakova, nastao iz čak osam verzija rukopisa i objavljen tek 25 godina nakon piščeve smrti, izvorno se trebao zvati "Evanđelje po vragu". Kritičari tvrde da je jedno od najboljih djela ruske literature, a iz njega su išetale danas opće poznate sentence, poput ‘rukopisi ne gore’ ili ‘drugorazredna svježina ne postoji’.
21 godinu nakon prve i hvaljene hrvatske inscenacije u zagrebačkom HNK, koju je potpisao rumunjski redatelj Horea Popescu (onaj isti koji je nedavno očito manje sreće i uspjeha imao s istim ansamblom i Becketom), zahtjevne se režijske zadaće primio Ozren Prohić. Naslovne uloge predstave u kojoj se među likovima nalaze Poncije Pilat, jedan mačak i sam Vrag, igraju Mladen Vulić i Nataša Janjić, a ostatak gotovo cijeli ansambl.
Priča Majstora i Margarite miješa tri vremena i prostora. Jedan je prostor Moskve Bulgakovljeva doba, u kojem vlada birokracija, prikazana i prokazana kroz MASSOLIT, udruženje pisaca te ‘Varijete’, teatar. Kroz Moskvu se mota i Wolandova družina, a u istom vremenu pojavljuju se i Majstor, u tom trenutku stanovnik ludnice te njegova ljubavnica Margarita. Drugi prostor i vrijeme pripadaju Majstorovom romanu, tj. Ponciju Pilatu, prokuratoru Judeje kojeg muči migrena i Ješui, zarobljeniku što Pilatu samo stvara dodatni problem kojeg mora riješiti. Treći povezuje oba spomenuta konteksta preko lika Margarite, koja sudjeluje u svečanostima Valpurgine noći, a Valpurgina se noć, u bizarnom prostorno-vremenskom vrtlogu događa istovremeno kad i Veliki petak, gdje Pilat zaključuje Ješuinu sudbinu.
Da je pravo vrijeme (ponovno? Ili uvijek...) za 'Majstora i Margaritu', dokazuje nam činjenica da ju je relativno nedavno za Wiener Festwoche režirao Frank Castorf, a šuška se i da Andrew Lloyd Webber priprema mjuzikl, ili možda čak operu prema dotičnom predlošku. Do tad – Majstora i Margaritu možete vidjeti na daskama Gavelle.
