Kazališni redatelj, svestrani dramski umjetnik, prevoditelj s devet jezika: engleskog, francuskog, češkog, makedonskog, njemačkog, poljskog, ruskog, talijanskog i slovenskog.
Rođen 1928., od roditelja kajkavaca koji su došli u Zagreb iz sjeverne Podravine; odrastao u zagrebačkom "jezičnom Babilonu", čija mu je "polifoničnost teatralizirala život". U dugoj, plodnoj i dinamičnoj karijeri režirao velik broj predstava, od čega ponajviše u varaždinskom Hrvatskom narodnom kazalištu, gdje je najprije bio slikar kulisa, potom i scenograf, a zatim i redatelj, no radi i u drugim teatarskim kućama. Kao Gavellin učenik, deklarirani je protivnik konceptualnog teatra, vođen tvrdnjom da "režija i kazalište proizlaze iz govora glumca". Između ostalih, režirao je jednu od kultnih ITD-ovih predstava, Handkeovog "Kaspara" s Ivicom Vidovićem, odigranog više od 300 puta; Krležinu "U agoniji"; Šoljanove "Brdo" i "Galilejevo uzašašće"; postavljao je Feydeaua u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Mostaru... Usporedno s režijom naveliko prevodi klasike dramske književnosti na književni idiom, ali i na brojne dijalektalne inačice. Na hrvatski je preveo ogroman broj tekstova, za koje kaže da ih "ima više od dva metra". Među njima je mnoštvo francuskih dramatičara, u rasponu od srednjeg vijeka do suvremenosti; iz ruske dramaturgije tu su autori od Gribojedova, s početka 19. stoljeća, do najsuvremenijih pisaca; od Engleza naglasak je na Shakespeareu, od Španjolaca na Calderónu... Na kajkavski je preveo i Molierea i Shakespearea ("Na Tri Krala ili Kak očete", "Vesele žene z Griča", "Doktor pod mus"…), čak je i Držića preveo na "kaj" ("Spelancija od Stanca")... Između ostalih nagrada, Vladimir je Gerić dobitnik Nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo, za 2009. godinu.
