Hrvatska pjesnikinja. Studirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a od 1947. profesionalna je književnica. Autorica je velikog i raznovrsnog pjesničkog opusa, pjesničkih zbirki Zore i vihori, Crna maslina, Vidramavjerna, Ukleti dažd, Apokaliptičke basne, Sto soneta, Olovni golub i dr., knjiga za djecu kao Tuga i radost šume, Patka Zlatka, Mačak Džingiskan i Miki Trasi i dr., nekoliko drama kao Marija i mornari Magareći otok, oliti homo homini asinus te knjiga aforizama, eseja iautobiografije. Pjesme u prvim zbirkama odlikuju se umijećem izražavanja u metaforici, osobito ljubavnih osjećaja, rasponom raspoloženja od žudnje do patnje te smislom za gotovo himnične opise prirode. Zvučni, ponekad i pjevni stihovi oblikovani su uz mnoštvo figura i u različitim tipovima ponavljanja, a u kasnijim zbirkama njeguje i stalne oblike, osobito sonet. Tematika se često razvija u pravcu nekelirske filozofije ljubavi, no u mnogim drukčije upravljenim tekstovima, osobito u pjesništvu za djecu, često su prisutni motivi iz biljnog životinjskog svijeta, a stalna je osobina vedra ironija i smisao za izvorni i neposredni doživljaj. U kasnijim tekstovima ironija dobiva i satiričnu oštricu, a cjelokupni izraz teži ravnoteži između tradicije i modernizma.