Pippo Delbono je autor, glumac i redatelj.
Započeto klasično kazališno obrazovanje Delbono napušta u potrazi za novim kazališnim jezikom, te odlučuje proučavati principe istočnjačkog kazališta, u čijem je središtu detaljan i rigorozan rad glumca na tijelu i glasu; u kojem se susreću kazalište i ples.
Početkom 1980-ih osniva Kazališnu skupinu Pippa Delbona, s kojom je izveo sve svoje predstave. Njegove predstave nisu prikaz kazališnih tekstova, nego cjelovita ostvarenja u kojima su glumci dio stabilne jezgre koja s vremenom raste.
Susreti s ljudima s društvene margine donijeli su preokret u Delbonovu poetskom istraživanju. Iz jednog takvog susreta iznikla je i predstava Barboni (1997). Predstave Bijes (La Rabbia, posvećena Pasoliniju), Rat (Guerra), Bijeg (Esodo), Plastični ljudi (Gente di plastica), Krik (Urlo), Tišina (Il silenzio) i Ovaj divlji mrak (Questo Buio Feroce) te druge - izvedene su u više od pedeset zemalja.
Kazališna skupina Pippa Delbona gostovala je na brojnim međunarodnim kazališnim festivalima; među njima i na festivalu u Avignonu, koji je družinu ugostio triput, te koproducirao Krik i u srpnju 2009. ugostio Laž, najrecentniju Delbonovu kazališnu produkciju. Brojna su kazališta priredila retrospektive njegova rada, među njima i pariški Théâtre du Rond Point. Predstavu Henrik V. (Enrico V), jedino ostvarenje temeljeno na kazališnom tekstu, povijesnom komadu Williama Shakespearea, ugostio je - kao jedinu talijansku predstavu - Royal Shakespeare Company.
Pippo Delbono godinama se bavi i istraživanjem filmskoga jezika. Godine 2003., nakon turneje po Izraelu/Palestini, snimio je film Rat (Guerra), koji je prikazan na venecijanskoj Mostri, gdje je osvojio nagradu David di Donatellovo za najbolji dokumentarac. Njegov drugi film, Grido (2006.), prikazan je na festivalu Festa del Cinema u Rimu. Svoj treći film, Strah (La Paura), Delbono je snimio mobitelom i poslije prebacio na 35-milimetarsku vrpcu. Strah je prikazan u sklopu retrospektive njegovih filmova na Međunarodnom filmskom festivalu u Locarnu.
Kao glumac nastupio je uz Tildu Swinton i Marisu Berenson u filmu Ja sam ljubav (I am Love) redatelja Luce Guadagnina. Među njegova glazbena i operna ostvarenja ubraja se opera Studio per Obra Maestra za Eksperimentalno kazalište u Spoletu, a trenutačno režira novu operu u Cataniji. Uz brojne umjetničke i kulturne projekte radi i na novom kazališnom projektu.