Ivo Štivičić rođen 13. svibnja 1936. u Rešetarima pokraj Nove Gradiške. Studirao je na Pravnom i Filozofskom fakultetu u Zagrebu, radio kao filmski i likovni kritičar Studentskog lista, dramaturg i scenarist Zagrebačke televizije, a od 1992. do 1995. bio je urednik Dramskog programa HTV-a i predavač na Akademiji dramske umjetnosti.
Napisao je scenarije za dva dugometražna filma, Dvostruki obruč iz 1963. i Horvatov izbor iz 1985. godine, a za televiziju je adaptirao i brojne drame te pisao originalne scenarije, po kojima su radili vodeći televizijski i filmski redatelji, poput Eduarda Galića, Ivana Hetricha, Marija Fanellija i Nikole Tanhofera.
Autor je prve hrvatske dramske serije Kuda idu divlje svinje snimljene 1971. godine, a od ostalih njegovih važnijih televizijskih scenarija svakako treba spomenuti sljedeće: Svadba (1959.), Gola cesta (1961.), Vučjak (1961.), Pijana noć 1944. (1962.), Kandidat smrti (1963.), Mokra koža (1966.), Zatezanje konopca (1967.), Kokošari, (1968.), Karmine (1977.), Puška u cik zore (1981.), Brisani prostor (1981.), Tamburaši (1982.), Uskrsnuće nade (1996.).
Pisao je i drame: Pijana noć 1918. premijerno je izvedena 2007. godine, a Shakespeare u Kremlju 2013.
Na Hrvatskoj je televiziji radio sve do 2000., a iste je godine dobio Nagradu za životno djelo „Ivan Šibl“ za televizijski rad. Dobitnik je i Nagrade grada Zagreba i Nagrade Vladimir Nazor. Članom Društva hrvatskih književnika postao je 1966. godine, a objavio je i knjigu dramskih tekstova Ratnici (1968.).
