Otac na službenom putu
Na što je nalik jedan Malik, a na što vrijeme i država u kojoj je rastao, pitao se prvo Abdulah Sidran, potom Emir Kusturica, a onda i Oliver Frljić.
Ova priča o jednoj sarajevskoj porodici u ranim pedesetim godinama, u vreme sukoba Tita i Staljina, postavljena je kao sećanje dečaka Dina, koga igra Vlastimir Đuza Stojiljković, čiji otac u informbiroovskim previranjima završava u zatvoru. Jedna očeva neoprezna i usputna izjava pred ljubavnicom, udružena sa njenom ljubomorom i osvetoljubivošću, potpuno će promeniti njihove živote…
Otac na službenom putu – ljubano istorijski film puni je naziv drugog cjelovečernjeg ostvarenja Emira Kusturice, a prema scenariju Abdulaha Sidrana. Snimljen 1985. godine, film je osvojio Zlatnu palmu i FIPRESCI nagradu na festivalu u Cannesu, a na tada još uvijek jugoslavenskom filmskom festivalu u Puli, za najbolju žensku ulogu nagrađene je – Mirjana Karanović. Iduće je godine film nominiran i za Oscara u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja, kao i za Zlatni globus u kategoriji stranog filma, no niti jednu od te dvije nagrade nije osvojio.
26 godina nakon danas već kultnog filma, u misiju kreiranja scenske verzije Sidranova scenarija zaputio se - Oliver Frljić, neprestano ističući kako se predstava “od samog početka pokušala na najbolji mogući način distancirati od kultnog filma koji je nastao prema istom predlošku i razviti svoj autonomni kazališni jezik”. Ključni element u tome bila je odluka da glavnu ulogu, a koju je u filmu igrao dječak Moreno de Bartoli - u predstavi bude povjerena Vlastimiru Đuzi Stojiljkoviću, koji je u vrijeme kad se odvija radnja Oca – imao 8 godina.
Rezultat je predstava koja je na 10. festivalu BH drame u Zenici predstava dobila 5 nagrada: za najbolju predstavu u celini, za najbolje glumačko ostvarenje (Vlastimir Đuza Stojiljković), za najbolje likovno oblikovanje predstave, za najbolju scensku glazbu i nagradu publike za najbolju predstavu.
Na 28. Susretima profesionalnih pozorišta BiH u Brčkom, predstava je dobila Grand prix za najbolju predstavu u celini, Vlastimir Đuza Stojiljković – Grand prix za najbolju mušku ulogu, a Abdulah Sidran nagradu za najbolji dramski tekst bosansko-herecgovačkog suvremenog pisca.
naziv izvornika: Otac na službenom putuvrsta predstave: crossover
produkcija: Atelje 212
datum premijere: 27.3.2011
| osoba | lik(ovi) | |
|---|---|---|
| Aleksandra Janković | Ankica / Dama | |
| Aljoša Vučković | Vlado Petrović / Ljahov | |
| Branislav Bane Trifunović | Otac | |
| Danica Maksimović | Živka Petrović / Lidija Ljahov | |
| Danilo Tirnanić | udaraljke | |
| Erol Kadić | Franjo Kopile | |
| Feđa Stojanović | Djed | |
| Gligorije Marinković | Kerim | |
| Hana Selimović | Majka, Sena Zolj | |
| Irena Popović | Dama | |
| Ivan Jevtović | Faruk / Boro Pjevač | |
| Jelena Blagojević | Mašenjka Ljahov | |
| Miloš Klanšček | Joža Petrović | |
| Miodrag Krstović | Đuro Pisar / Ostoja Cekić / Pop | |
| Nikola Dragović | violina | |
| Nikola Jovanović | Fahro | |
| Nina Raca | Mašenjka Ljahov | |
| Tanja Petrović | Nataša Petrović / Dama | |
| Uroš Antić | harmonika | |
| Vladimir Gurbaj | klarinet | |
| Vlastimir Đuza Stojiljković | Dino | |
| Đorđe Antić | trombon |
| osoba | funkcija | |
|---|---|---|
| Abdulah Sidran | autor predloška | |
| Emilija Rafajlović | inspicijent | |
| Snežana Budimlić | šaptač | |
| Marija Kalabić | scenograf | |
| Jelena Mijović | dramaturg | |
| Irena Popović | skladatelj | |
| Sandra Dekanić | kostimograf | |
| Oliver Frljić | redatelj | |
| Oliver Frljić | autor songova |





















Komentirajte!
Morate biti logirani da biste mogli komentirati.