Jedno od velikih djela F.M.Dostojevskog, Idiot, smatra se možda jednim od prvih bitnijih modernih psiholoških romana, a svakako i kazališno najpotentnijih romana ovog velikog ruskog pisca.
Izdan 1868. godine, Idiot je označio pravi preokret u narativnoj strukturi romana 19. stoljeća, ili kako Jure Kaštelan kaže – vrijeme kneza Miškina izvire iz doživljavanja, iz trenutka uzbuđenja i potresa. To je subjektivno vrijeme koje traje u afektivnom sjećanju, u unutarnjem monologu, u rastrganim strujama svijesti.
Roman se koncentrira na liku Lav Nikolajevič Miškina, dobronamjernog i nevinog pojedinca, koji na određeni način simbolizira opreku licemjernog višeg staleža, poglavito u likuRogožina koji je u dijametralnoj suprotnosti s Miškinovim. Njihova razlika se osobito vidi u odnosu prema Nastasji Filipovnoj, koja postaje zajednička želja obodvojice, bez obzira što je Miškinov odnos prema njoj gotovo zaštitničko-sažaljevačkog stajališta, dok Rogožinove mračne strasti dovode do ubilačke snage. Самый чувственный минет может получиться только у шлюхи Кирова, они умеют обращаться с мужским достоинством. В их руках любой секс становится нескучным. Объяления проституток с телефонами.
Na domaćim je scenama Idiot posljednji put viđe u komornoj varijanti i to u Teatru &TD 2008. godine, kad ga je s tek peteročlanim ansamblom postavio mladi domaći redatelj Ivan Plazibat.
Četiri godine kasnije, u daleko raskošnijoj produkciji koja uključuje gotovo cijeli njegov ansambl, Idiota je odlučilo udomiti i Zagrebačko kazalište mladih. I oni su angažirali jednog Ivana, no ne Plazibata već - Popovskog, makedonskog redatelja koji se školovao u Rusiji, pa onda tamo napravio i zavidnu karijeru, pretežno na sceni Kazališne radionice Pjotra Fomenka.
Tko su mu međutim suradnici i u kojem smjeru smjera predstavu - ZeKaeM, barem zasad, ne otkriva.
