Trubadur (zg)

Kada je ne-baš-tako-uspješni Antonio Garcia Gutierrez tridesetih godina XIX. stoljeća prevodio Dumasove drame, nije mogao ni slutjeti da će njegov El Trovador postati jedna od najpoznatijih drama te epohe. Naravno, svoju slavu, osim samome sebi, Gutierrez duguje i jednom jedinom – Giuseppeu Verdiju.

Libreto za ovu popularnu Verdijevu operu napisali su Salvatore Cammarano i L.E. Bardare, s tim da je Cammarano bio redoviti Verdijev, no i Donizettijev suradnik. Prva izvedba opere odigrala se 1983. u teatru Apollo u Rimu.

A kako se radi o priči koja ima ima prilično velika odudaranja fabule od sižea, počnimo od početka, da priča bude svima razumljiva: Stara ciganka uhvaćena je u dvoru starog grofa Di Lune kako se naginje nad krevetić jednog od dvojice njegovih sinčića. Iako nije ništa napravila, sinčić je obolio, te su optužili ciganku da je vještica i dali je spaliti na lomači. Cigankina kćer, Azecena, gnjevna zbog toga što su učinili njenoj majci, krade jednog sinčića i planira ga baciti u još uvijek tinjajuću lomaću, no u gnjevu i pomutnji pameti umjeto Di Luninog sina baca vlastitoga. Di Luninog sina odlučuje zadržati i odgojiti ga kao svoga te tako se osvetiti za smrt majke.

I mnogo godina kasnije, otac Di Luna umire, a naljeđuje ga jedini sin na dvoru – mladi Di Luna, plemić Aragona. Njegovog brata, nestalog sina je odgojila Azecena i dala mu ime Manrico, te on živi s ciganima i trubadur je. Manrico je zaljubljen u lijepu plemkinju Leonoru, a i ona u njega, pa joj se često šeće ispod prozora i pjeva. No i mladi Di Luna ima interesa za Leonoru i tu nastaje sukob. Nakon situacije zabune Leonora smatra da je Manrico mrtav te odluči otići u samostan, no Di Luna je odluči oteti prije no što to učini. Azecena, opet ispriča Manricu priču o tome kako je njena majka umrla te kako se to mora osvetiti. Manrico uspijeva spasiti Leonoru od Di Lune no Di Luna utamničuje Azucenu, a na kraju i Manrica. Da bi ga oslobodila Leonora obećaje Di Luni brak, no ujedno isplanira čim ovaj pusti Manrica otrovati se da mu ne bi morala biti žena. Leonora se ubija, Di Luna baca Manrica na lomaču, a Azucena uzvikuje Di Luni da je upravo ubio vlastitog brata.

podjela uloga

	osoba	lik(ovi)
	Adela Golac - Rilović	Leonora
	Cecilija Car	Azucena
	Gaston Rivero	Manrico
	Jeniece Golbourne	Azucena
	Kristina Anđelka Đopar	Ines
	Luciano Batinić	Ferrando
	Mario Bokun	Ruiz
	Marko Cvetko	Ruiz
	Martina Klarić	Ines
	Melba Ramos	Leonora
	Neven Mrzlečki	Glasnik
	Orkestar HNK u Zagrebu
	Rafael Rojas	Manrico
	Robert Palić	Stari Cigan
	Siniša Hapač	Grof Luna
	Vitomir Marof	Grof Luna
	Zbor Opere HNK u Zagrebu
	Zurab Zurabishvili	Manrico

autorski tim

	osoba	funkcija
	Kevin Wyn-Jones	oblikovatelj svjetla
	Kristine Pasternaka	kostimograf
	Reinis Suhanovs	scenograf
	Andrejs Žagars	redatelj
	Salvadore Cammarano	libreto
	Antonio García Guttiérez	libreto
	Dinka Lozić	inspicijent
	Aleksandra Ćorluka	inspicijent
	Jana Zubova	korepetitor
	Vjekoslav Babić	korepetitor
	Gordana Nikić	šaptač
	Zrinka Petrušanec	inspicijent
	Simon Dešpalj	korepetitor
	Mihail Sinkevič	dirigent
	Silvana Čuljak	korepetitor
	Vlatka Pehljan	koncerti majstor
	Helena Borović	korepetitor
	Martina Zdilar-Sertić	asistent redatelja
	Mojca Ramušćak-Stetencu	koncerti majstor
	Robert Homen	asistent dirigenta
	Nina Cossetto	zborovođa
	Petra Dančević	suradnik kostimografa
	Giuseppe Verdi	skladatelj

(0)

Tweet