Moliereova ‘Škola za žene‘ praizvedena je 26.prosinca 1662. u Palais-Royal, osamnaest mjeseci nakon što je prikazana njena muška inačica, ‘Škola za muževe’. Komediju su odmah napali zagovornici ćudoređa, optuživši autora za nedostatak morala i ukusa, napad na religijske postulate, no i za nepoznavanje gramatike (!). Moliere je u lipnju 1663. ulje na vatru dodao napisavši i ‘Kritiku škole za žene’, svojevrsni nastavak u kojem objašnjava svoje autorske odluke. ‘Škola za žene’ Moliereu je donijela i stalno mjesto na kraljevskom dvoru te izdašnu financijsku pomoć, a kraljevsku je zaštitu uživao još niz godina, što je omogućilo i da osnuje prvo stalno profesionalno kazalište u Europi – Comedie française. ‘Škola za žene’ smatra se jednim od slabijih njegovih tekstova, te nikad nije dosegla popularnost ‘Škrca‘ ili ‘Mizantropa‘, no Moliereova je sklonost otvaranju rasprave o kontroverznim temama, obračunu s licemjerjem te lažnim moralom vidljiva u svakom njegovom djelu, pa tako i u ovom komadu. Glavni lik je 42-godišnji Arnolphe koji je opsjednut mogućnošću da mu žena ‘nabije rogove’. Svoju je štićenicu Agnes od ranog djetinjstva odgajao tako da mu kad odraste bude dobra žena – koja ga neće varati i koja će se ponašati potpuno u skladu s njegovim zahtjevima. Do sedamnaeste je godine živjela u samostanu, a zatim se seli u Arnolpheovu kuću. Agnes gotovo odmah po dolasku upoznaje Horacea, sina Arnolpheovog prijatelja Orontea, i oni se na prvi pogled zaljubljuju. Horace ne poznaje prijatelja svog oca, te mu u povjerenju ispriča sve o svojoj ljubavi prema Agnes, a Arnolphe odluči učiniti sve kako bi se Agnes ipak udala za njega. Igrajući svoju igricu, u kojoj pokušava informacije koje mu je Horace dao upotrijebiti protiv njega, Arnolphe postaje sve više i više frustriran jer mu ne uspijeva – a čak se dogodi i zabuna u kojoj Agnes pomisli da joj je dao dozvolu da se uda za Horacea. Nakon toga, zabrani im svako daljnje sastajanje. Priča, naravno, ima sretan kraj, jer se pojavi Agnesin pravi otac, Enrique, koji otkriva da je Agnesinu ruku namijenio upravo Horaceu, dok svi Arnolpheovi planovi padaju u vodu… U splitskom HNK ‘Školu za žene’ režira poljski redatelj Andrzej Sadzowski, koji je domaćoj publici već poznat po ‘Garganutovskim pripovijestima‘ Gradskog kazališta Sisak.

podjela uloga

	osoba	lik(ovi)
	Anastasija Jankovska	Agneza
	Andrea Mladinić	Georgette
	Ante Čedo Martinić	Enrique
	Bruna Bebić Tudor	Crysalde
	Frane Perišin	Arnolphe
	Goran Marković	Horace
	Nikola Ivošević	Alain
	Nives Ivanković	Notar-bilježnik
	Trpimir Jurkić	Oronte

autorski tim

	osoba	funkcija
	Zoran Mihanović	oblikovatelj svjetla
	Domenico Briški	odabir glazbe
	Andrzej Sadowski	redatelj
	Andrzej Sadowski	scenograf
	Jagoda Granić	jezični savjetnik
	Marija Žarak	kostimograf
	Jean-Baptiste Poquelin Molière	autor teksta

(0)

Tweet