Zlatko Vitez zabranio je kazališnoj kritičarki Novog lista, Nataši Govedić ulaz ne predstave Prvih Gumbekovih dana, iako se prethodno za iste uredno akreditirala.
Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.
Obzirom da se uredno akreditirala desetak dana prije početka festivala, dala je očito dovoljno vremena da se gospodin Vitez uplaši kritike, mada, obzirom na svoj staž u kulturnim vodama, kako u kazalištu tako i glumačkoj sceni općenito treba biti svjestan da su kritičari danas svakodnevica koja te može uzdignuti do nebesa ili pokopati duboko da te ni najveći bager ne izvadi… Ali to je rizik današnjih umjetnika. zato mi nije jasno, da se velik čovjek (u svim smislima) a bogami i fizički, boji kritičara i to još ženskog. Dali je stvar u ženskom ili Jutarnjem-to je totalno nebitno. Gospodinu Vitezu želim poručiti da ja, kao amater u kulturnom i scenskom svijetu, strepim od kritike, no znam da je dio odrastanja i sazrijevanja. Ako ste velik, prihvatite kritičare, ili je ovo samo još jedan način da se privuče pažnja na vas, no takve i slićne pažnje ste dosta imali, i bila je negativna. Barem ih ja tako gledam.
Cijela ova priča je strašna: mislim da se Zlatko Vitez ‘obukao u široke hlače’, ali u tome ne bi bio problem da na to ljudi, novine, institucije, udruge i sl. reagiraju, međutim, nitko ništa! Očito da je u hrv. teatru najbolja politika – ‘pokrij se ušima i šuti’. A ako pametniji popuštaju, onda gluplji vladaju i tako je to. Ali eto, dotični gospodin ima svoje kazalište (dok su npr. Bad.CO i dalje beskućnici)i onda ima pravo ne samo zabraniti nekome ulaz, već i postavljati predstave upitne kvalitete (upitne je ovdje preslaba riječ, ali eto) što je puno gori grijeh. Najzabavniji dio cijele priče je činjenica da u svojim predstava pokušava veličati kulturu i duh ‘staroga Zagreba’, izgubljenih vremena, ismijavati pridošlice (zbog čega ne daje prostor nekim nehrvatskim:) festivalima) – ali kad mu M.Bandić daje prostor, e onda tog istog proglasi najhistrionom. Strašno.
Komentirajte
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
2 Responses
Obzirom da se uredno akreditirala desetak dana prije početka festivala, dala je očito dovoljno vremena da se gospodin Vitez uplaši kritike, mada, obzirom na svoj staž u kulturnim vodama, kako u kazalištu tako i glumačkoj sceni općenito treba biti svjestan da su kritičari danas svakodnevica koja te može uzdignuti do nebesa ili pokopati duboko da te ni najveći bager ne izvadi… Ali to je rizik današnjih umjetnika. zato mi nije jasno, da se velik čovjek (u svim smislima) a bogami i fizički, boji kritičara i to još ženskog. Dali je stvar u ženskom ili Jutarnjem-to je totalno nebitno. Gospodinu Vitezu želim poručiti da ja, kao amater u kulturnom i scenskom svijetu, strepim od kritike, no znam da je dio odrastanja i sazrijevanja. Ako ste velik, prihvatite kritičare, ili je ovo samo još jedan način da se privuče pažnja na vas, no takve i slićne pažnje ste dosta imali, i bila je negativna. Barem ih ja tako gledam.
Cijela ova priča je strašna: mislim da se Zlatko Vitez ‘obukao u široke hlače’, ali u tome ne bi bio problem da na to ljudi, novine, institucije, udruge i sl. reagiraju, međutim, nitko ništa! Očito da je u hrv. teatru najbolja politika – ‘pokrij se ušima i šuti’. A ako pametniji popuštaju, onda gluplji vladaju i tako je to. Ali eto, dotični gospodin ima svoje kazalište (dok su npr. Bad.CO i dalje beskućnici)i onda ima pravo ne samo zabraniti nekome ulaz, već i postavljati predstave upitne kvalitete (upitne je ovdje preslaba riječ, ali eto) što je puno gori grijeh. Najzabavniji dio cijele priče je činjenica da u svojim predstava pokušava veličati kulturu i duh ‘staroga Zagreba’, izgubljenih vremena, ismijavati pridošlice (zbog čega ne daje prostor nekim nehrvatskim:) festivalima) – ali kad mu M.Bandić daje prostor, e onda tog istog proglasi najhistrionom. Strašno.