Aleksandar Nikolajevič Ostrovski, kažu teoretičari, najznačajniji je predstavnik ruske realističke drame 19. stoljeća, čija su djela bila toliko izravna i ubojita da su njegove drame redom zabranjivane.
Ta je praksa počela već s prvom, Svoji smo - dogovorit ćemo se, napisanom 1849., objavljenom iduće godine i promptno zabranjenom, zbog čega je praizvedena tek deset godina kasnije.
U doba socijalizma Ostrovski je kao “šibatelj ljudskih i društvenih mana“ bio rado viđen na repertoarima ovdašnjih teatara, no ako je vjerovati zborniku Repertoari hrvatskih kazališta, njegov prvijenac na njima nije izvođen sve do 1994. kad ga je zahvaljujući prijevodi Vladimira Gerića na scenu zagrebačkog HNK postavio Božidar Violić.
U središtu je priče uspješni trgovac Boljšov, a koji se nalazi pod opsadom svojih brojnih kreditora. U međuvremenu, njegova kći Lipočka bliži se 20. rođendanu i očajnički se želi udati prije no što ostari. U ispunjenju te želje rado će joj pomoći svodilja Ustinija, naravno, uz prikladan honorar.
Stoga Boljšov, uz potporu svoje odane supruge i ražalovanog odvjetnika te notornog alkoholičara Rispolženskog, skuje plan za proglašenje bankrota kako kćeri ne bi morao dati miraz. Važnu ulogu u tome odigrat će i Boljšovljev odani pisar Lazat, koje je - igram slučaja - zaluđen Lipočkom...
