"Jeste li jedan od 350 tisuća nezaposlenih nesretnika? Možda ste ipak među onih 80 tisuća zaposlenih koji ne pamte kada im je zadnji puta na žiro-račun sjela uplata? Ili ste dio nebrojene gomile koja radi, ali debelo ispod svoje cijene i stupnja školovanja, jer mora se, vremena su teška, ako nećete vi, uzet će nekoga drugoga? Postoji, naravno, i vjerojatnost da pripadate skupini onih koji rade, pritom su i solidno plaćeni, ali se od vas očekuje da cijeli svoj život posvetite poslu, u bilo koje doba dana, u bilo koje doba noći, zdravi ili bolesni. A nije nemoguće niti da ste dio malobrojnih kojima su se karte posložile tako da rade minimalno, plaćeni su grofovski, potpuno nesrazmjerno količini obavljenog posla i svom kapacitetu, ali ako baš niste potpuni sociopat, i u tom ste slučaju u vječnoj sumnji hoće li se kolo sreće već u sljedećem trenutku okrenuti i zbaciti vas sa sedla u prašinu."
Tako svoju predstavu najavljuje pop-autorski trojac Ivan Goran Vitez, Zoran Lazić i Tonći Kožul, koji ćete možda ponajbolje prepoznati po TV serijalu Zakon!, ali i Kerempuhovu hitu - Spektakluk.
Svoj ulazak u kabaretske vode nadalje objašnjavaju ovako:
Posao je, kaže definicija, skup radnih zadaća koje osoba izvršava u zamjenu za plaću. Narodna pak izreka kaže: tko radi, ne boji se gladi. No, također postoji i izreka: pazi što želiš, jer bi ti se moglo i ostvariti. Ono što 350 tisuća nezaposlenih u državi vrlo vjerojatno jedino želi je zaposliti se. Što im eventualno ispunjenje želje donosi? Po svojoj prilici, ulazak u beskonačnu petlju beskrupuloznog iskorištavanja, gaženja radnih i ljudskih prava, mobbinga i, na kraju krajeva, što vam može potvrditi 80 tisuća zaposlenih hrvatskih radnika, neisplaćivanja plaće, one iste iz početne definicije posla. Sintagma "posao-kuća-birtija" kojom smo nekoć opisivali besprizorni život "šljakera" danas je za mnoge nedosanjani san. Odlaske na posao zamijenili su odlasci u kladionice, zalagaonice i, naravno, birtije u kojima nas u ulozi konobara služe diplomirani pravnici, znanstvenici, učitelji i ini korisnici usluga Zavoda za zapošljavanje.
Cabaret Na Crno počinje pričom o tragaču za poslom, nastavlja se epizodama kojima su glavne teme homofobija, ilegalni poslovi: priče o mobingu i korporacijskim intervjuima pri kojima kandidati strepe nad svakom izgovorenom riječi; o teškom životu kradljivaca organa zaposlenih na crno, o korupciji, mafiji, žicarima. Teme kojima smo okruženi svakodnevno, ispričane i glazbeno interpretirane na šaljiv i duhovit način.