Naslovnica > PREDSTAVE > The Pillowman

The Pillowman

DATUM PREMIJERE:
GODINA:
PRODUKCIJA:
VRSTA:
NAZIV IZVORNIKA:
OCJENA PUBLIKE:
12345
'Najcrnja od svih crno-humornih komedija' iz pera 'prvog velikog dramatičara 21. stoljeća', stiže na Scenu Gorica u režiji Saše Broz.
autorski tim funkcija
Nedžad Ibrahimovićdramaturg
Nora Krstulovićprevoditelj
Saša Lošićskladatelj
Dragutin Brozscenograf
Martin McDonaghautor teksta
Saša Brozredatelj
Nikša Mrkonjićoblikovatelj svjetla
Oliver Jularićkostimograf
izvođači uloge
Adem SmailhodžićMichal
Dražen ŠivakKaturian
Goran BogdanAriel
Srđan GrahovacTupolski

Najcrnja od svih crno-humornih komedija, The Pillowman iliti Čovjek od jastuka, priča je o piscu po imenu Katurian Katurian koji u nekoj totalitarnoj državi (po svoj prilici na Istoku Europe), biva uhapšen zbog sličnosti njegovih morbidnih kratkih priča sa serijom bizarnih ubojstava djece... U proces policijskog ispitivanja biva uvučen i njegov mentalno bolesni brat, a ishod cijelog slučaja nemoguće je predvidjeti baš kao i rasplet bilo koje od Katurianovih priča...

Tu je, Olivierom nagrađenu, dramu 2003. kao svoj oproštaj od kazališta(!), napisao kako su ustvrdili analitičari 'prvi veliki dramatičar 21. stoljeća', tada 33-godišnji Martin McDonagh.

Rođen 1970. u tipičnoj irskoj katoličkoj obitelji, McDonagh je odrastao u Camberwellu, radničkom dijelu južnog Londona, no većinu je praznika provodio u Irskoj, u koju su, osim Pillowmana, smještene i sve njegove drame.

McDonagh je školu napustio u 16. godini, te s bratom Johnom Michaelom ostao živjeti u Londonu, nakon što su im se roditelji, otac građevinski radnik i majka čistačica, odlučili vratili u Irsku. Braća su sanjala o spisateljskoj karijeri, a samo je Martin BBC-ju poslao čak 22 TV i radio scenarija - no svi su bili odbijeni. Napisao je i 200 kratkih priča koje je planirao inkorporirati u igrani film pod nazivom 57 priča o seksu i nasilju, ali kako je izjavio u jednom od rijetkih intervjua, 'samo je jedna zapravo bila o seksu: 'Anarhofeminističke Seks Mašine u Svemiru'. Sve ostale bile su o nasilju.'

Kako nije imao uspjeha s pričama, radio dramamama i televizijskim scenarijima, Martin McDonagh odlučio se okušati u - kazalištu. Ni tu stvari nisu išle glatko - tekstove su mu redovito odbijali s objašnjenjem da ih je nemoguće postaviti. No, 1996. Garry Hynes, ravnatelj teatra Druid u irskom Galwayu, ipak je shvatio potencijal mladog autora, pa je  The Beauty Queen of Leenane konačno praizvedena je u njegovu kazalištu, potom preseljena na scenu londonskog Royal Court, da bi malo zatim bila nagrađena Evening Standard nagradom za najboljeg novog autora, te Critics' Circle nagradom. (Tekst u Hrvatskoj premijerno izveden u kazalištu 'Mala scena' 2001. godine.).

Beauty Queen bio je prvi je dio tzv. Connemara trilogije, u kojoj su još uslijedili A Skull in Connemara i The Lonesome West (u nas premijerno izveden u Teatru EXIT), oba praizvedena u Royal Courtu.

Nakon njih na sceni National theatrea premijeru je imao i prvi dio njegove druge, 'Galaway'  trilogije, The Cripple of Inishmaan (u nas igran u Kazalištu Požega). Predstava je u travnju 1998. preseljena u New York, gdje je bila rasprodana cijele sezone, a  McDonagh je u 27. godini postao prvi britanski autor nakon Williama Shakespearea čija su četiri dramska teksta istovremeno bila na repertoarima londonskih kazališta!

Galaway trilogiju čine još The Banshees of Inisheer (nikad produciran ni objavljen, jer po McDonaghu - ne valja), te The Lieutenant of Inishmore crna komedija praizvedena u Royal Shakespeare Company, a za koju je  2001. godine dobio Laurence Olivier nagradu za najbolju novu komediju.

Nakon dvije 'irske' trilogije, koje su mjestimično izazivale bijes irskih književnih kritičara zbog načina na koji opisuje Irsku, McDonagh je odlučio promijeniti 'lokaciju' pa je napisao Pillowmana. U njega su konačno inkorporirane priče o nasilju s početka ovog teksta, nešto biografskih elementa (Martinov brat zove se Michael), ali i očite reference na Kafkin Proces.

Tekst je u režiji Johna Crowleya praizveden u National Theatru 2003. a do kraja sezone dobio je i Olivier nagradu. Dvije godine kasnije, isti je redatelj potpisao i broadwaysku premijeru u čijoj su impresivnoj podjeli (između ostalih) bili i Billy Crudup, Jeff Goldblum, te - najpoznatiji Slovenac u Hollywoodu - Željko Ivanek.

[youtube:http://www.youtube.com/watch?v=s9-AeEzMtwI]

Grozomornoj priči uprkos, predstava je bila apsolutni hit,  te zaradila ukupno 6 nominacija za nagradu Tony, uključujući i one za najbolje muške uloge, režiju i tekst. Na kraju je slavila samo u kategorijama scenografije i oblikovanja svjetla, zbog čega McDonagh danas nerijetko izjavljuje kako ima više sreće s Oscarima nego s Tonyima.

Naime, godinu dana nakon broadwayske premijere Pillowmana McDonagh je primio Oscara za svoj prvi film ikad - kratki igrani Six Shooter. Hoće li pak prije dobiti drugog Oscara nego li nagradu Tony znat ćemo uskoro, jer je ove godine nominiran u kategororiji najboljeg originalnog scenarija, za svoj prvi dugometražni film - In Bruges.

U međuvremenu, Čovjek od jastuka (iz nepoznatog razloga pod engleskim nazivom - The Pillowman)  imat će premijeru na Sceni Gorica u režiji Saše Broz, a službena najava za predstavu kaže:

U dramu o manipulacijama (realnim, istinom, slobodom, stvarnošću), napose, o manipulaciji čovjekom, McDonagh je smjestio dramu pisca (dramu o piscu) u totalitarnom društvenom poretku. I širi plan o manipulaciji i uži plan o piscu u represivnom svijetu postavljaju ključno (foucaultovsko) pitanje: tko je, naime, gospodar diskursa? Tko upućuje na pravilno pisanje, a tko na pravilno čitanje? Ako bi se saznalo tko je gospodar priča, tada bi se saznalo i tko je, na kraju, odgovoran?

Ali, nije li The Pillowman i komad o performativima? Kako obeća(va)njem (ili zaklinjanjem) i vršimo (perform) radnju koju tog trenutka izričemo, tako Mihal igra (performs) bratove priče. On je njegov najvjerniji čitalac! On je čitanja talac! Doista, i sve realističke koncepcije teatra temelje se na iluziji kako je sve na sceni istina, dakle, čisti performativ. Konzekvence ovakvog čitanja The Pillowmana su dalekosežne jer se pokazuje da je književnost (pisanje) u totalitarnim režimima uvijek performativna djelatnost a sam pisac društveni odnosno, društveno angažirani radnik. Ako, pak, s druge strane, književnost nije performativna (djelatna) nego je samo neobavezna igra (l'art pour l'art) bez ikakve važnosti za društvo i njegov upravljački sustav, zašto je onda piscu stalo do toga da ga priče nadžive? Kome one mogu valjati? I kako?

 

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter