Die linkshändige Frau ili Ljevoruka roman je kontroverznog Petera Handkea iz 1976. godine, što ga je sam autor pretočo u film godinu dana kasnije te s njim, u produkciji Wima Wendersa, završio u natjecateljskom programu festivala u Cannesu.
http://www.youtube.com/watch?v=eR8qMihb3aw
Sam film nije bio narativna u klasičnom smislu riječi, no uprkos činjenici da je dobio nekoliko iznimnih kritika, iz Cannesa je otiša 'praznih ruku'. Radnja je knjige pak slijedeća:
Jedne večeri, Marianne i njezin suprug Bruno, večeraju kako bi proslavili njegov povratak s poslovnog putovanja. Marianne tijekom večere shvaća da će je Bruno napustiti. U tom ili u nekom drugom trenutku u budućnosti, ona će ostati sama. Instiktivno shvaća da se mora izboriti za sebe i svog malog sina prije no što bude ostavljena. Stoga ispraća Bruna i počinje živjeti sama, isprva se teško noseći s tim, no polako shvaćajući da je njezina odluka zapravo bila oslobađajuća...
Ljevorukost iz naslova zapravo je dimenziju opiranja očekivanjima društva, a koja je je inspirirala Vedrana Hleba da temeljem Handkeovog predloška napravi istoimenu predstavu.
Kako sam kaže:
"Upravo je ta premisa o nemogućnosti izraza, uvijek odgođenog dopiranja do drugoga i neostvarivosti komunikacije prilikom prenošenja u kazališni okvir prelazi s tematskog plana romana u organizacijsko načelo predstave. U potrazi za tim načelom proces se usmjeravao na proizvodnju materijala prema Handkeovim motivima ispreplitanjem prostora usamljenosti i eskapizma uspostavljenima u romanu s prostorima djetinje, ali i glumačke igre sve do osvajanja trećeg kazališnog prostora. Vjerujemo kako kazalište kao prostor društvene nule, bivajući izvan društva baš onda kada je društveno najangažiranije, a najlažnije upravo onda kad želi biti najiskrenije, posjeduje tu mogućnost dijaloga. Prema tome, likovi ove predstave uvijek su na rubu toga da su uopće dramski likovi, a njihovi svjetovi urušavaju se tek što su uspostavljeni."