Ljevoruka

DATUM PREMIJERE:
GODINA:
PRODUKCIJA:
VRSTA:
NAZIV IZVORNIKA:
OCJENA PUBLIKE:
12345
Roman kontroverznog Petera Handkea o opiranju očekivanjima društva poslužio je kao predložak za predstavu Vedrana Hleba koja se suprostvalja očekivanjima od - kazališta.
autorski tim funkcija
Kristina Šepetavc kostimograf
Nina Gojićdramaturg
Peter Handkeautor predloška
Petra Kovačićscenograf
Vedran Hlebredatelj
Bojan Gagićoblikovatelj svjetla
Bojan Gagićovlikovatelj zvuka
Die linkshändige Frau ili Ljevoruka roman je kontroverznog Petera Handkea iz 1976. godine, što ga je sam autor pretočo u film godinu dana kasnije te s njim, u produkciji Wima Wendersa,  završio u  natjecateljskom programu festivala u Cannesu.
http://www.youtube.com/watch?v=eR8qMihb3aw
Sam film nije bio narativna u klasičnom smislu riječi, no uprkos činjenici da je dobio nekoliko iznimnih kritika, iz Cannesa je otiša 'praznih ruku'. Radnja je knjige pak slijedeća:
Jedne večeri, Marianne i njezin suprug Bruno, večeraju kako bi proslavili njegov povratak s poslovnog putovanja. Marianne tijekom večere shvaća da će je Bruno napustiti. U tom ili u nekom drugom trenutku u budućnosti, ona će ostati sama. Instiktivno shvaća da se mora izboriti za sebe i svog malog sina prije no što bude ostavljena. Stoga ispraća Bruna i počinje živjeti sama, isprva se teško noseći s tim, no polako shvaćajući da je njezina odluka zapravo bila oslobađajuća...
Ljevorukost iz naslova zapravo je dimenziju opiranja očekivanjima društva, a koja je je inspirirala Vedrana Hleba da temeljem Handkeovog predloška napravi istoimenu predstavu.
Kako sam kaže:
"Upravo je ta premisa o nemogućnosti izraza, uvijek odgođenog dopiranja do drugoga i neostvarivosti komunikacije prilikom prenošenja u kazališni okvir prelazi s tematskog plana romana u organizacijsko načelo predstave. U potrazi za tim načelom proces se usmjeravao na proizvodnju materijala prema Handkeovim motivima ispreplitanjem prostora usamljenosti i eskapizma uspostavljenima u romanu s prostorima djetinje, ali i glumačke igre sve do osvajanja trećeg kazališnog prostora. Vjerujemo kako kazalište kao prostor društvene nule, bivajući izvan društva baš onda kada je društveno najangažiranije, a najlažnije upravo onda kad želi biti najiskrenije, posjeduje tu mogućnost dijaloga. Prema tome, likovi ove predstave uvijek su na rubu toga da su uopće dramski likovi, a njihovi svjetovi urušavaju se tek što su uspostavljeni."

Komentirajte

PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite
naš
Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE