Prva dramska premijera 62. Dubrovačkih ljetnih igara nastaje u suradnji s dobrovačkim centrom neovisne kulture - Art radionicom Lazareti, čime se - makar i simbolički - dokida dugogodišnji antagonizam tih sviju institucija.
Polazište projekta je kultna predstava iz zlatnog doba Igara, Držićev Skup, u režiji Koste Spaića, mitsko mjesto u kolektivnoj memoriji Dubrovnika.
Čega se zapravo tko sjeća, što od kazališta ostaje i treba li ga raditi za sjećanje, s građanima Dubrovnika i grupom izvođača koji su pokretu vični koliko i glumi, ispitivat će redatelj, dramaturg i koreograf - Saša Božić, koji sam projekt najavljuje ovako:
"Ova predstava se ni na koji način ne bavi Skupom, čak ni Skupom Koste Spaića toliko. Ovdje se radi o izvedbi građana Grada Dubrovnika koji su prisutni u predstavi kao video materijal, čiji su govori onda preneseni u scenski tekst koji izgovaraju glumci. Ta sjećanja ne generiraju moguću rekonstrukciju predstave nego otvaraju neke probleme. To su problemi življenja u Dubrovniku, odnosa Grada i Igara i problematiku načina na koji predstava živi u smislu da koloplet umjetničkih događanja u tom istom Gradu prije 30, 40, 50 godina priječi suočavanju s Dubrovnikom kakav je danas."
